Rijetko u svom radu pravimo intervjue sa sportašima i sportskim radnicima ali ovaj put smo morali zaista napraviti izuzetak jer se radi o veoma zanimljivom trenerskom putu našeg sagovornika, do kojega smo teško došli jer inače je tih, miran i povučen, te sve što radi i stvara u životu, radi smireno bez mnogo ekspanzije i medijske pozornosti, što je svakako zanimljivo u našem poslu jer kad izvučeš neke stvari iz ljudi poput što je to Esad Paloš, onda zaista vrijediš, kao novinar s obzirom na povučenost ovakvih ljudi te miran život, a veoma uspješan.
– Trenerski put našeg sagovornika počinje u Austriji, gdje živi i radi već dugi niz godina, a zanimalo nas je kako je to sve krenulo?
„ Sa trenerskim poslom, odnosno karijerom sam počeo prije dvije i pol godine u zadnjoj tj. osmoj ligi Austrije, kao trener U-16 selekciju SV OMW Gänserndorf. Nakon rada sa omladinskim pogonom ovog kluba preuzeo sam i prvi tim istoimenog kluba i tu sam se zadržao šest mjeseci”.
– U narednom periodu se pojavio čovjek, kojeg zasigurno poznaje čitava Evropa i šire, a upravo vam on mijenja vaš put u trenerskom osposobljavanju i budućnosti trenerskog posla i usavršavanja. O čemu se tačno radi?
„ Uslijedio je poziv od Paula Scharnera, čovjeka, koji je pedeset puta nosio kapitensku traku Austrije, bio je svojevremeno i igrača HSV-a, a sa West Bromwich Albionom je osvojio FA KUP Engleske. U momentu poziva upućenog meni Scharner je vodio omladinsku školu Austrijskog trećeligaša SV Leobendorfa, a mene je pozvao da preuzmem selekciju U-18 istoimenog kluba. Naravno ovakav poziv se ne odbija nikad, a pogotovo kad je u pitanju poziv legende Scharnera, pa sam se priključi timu i samo nakon šest mjeseci ponovo mjenjam sredinu“.
– Vaš slijedeći korak je možda nekako bio i presudan, odnosno jedan od stvarnih izazova, koje čovjek može imati u životu. Dosegli ste i do trenera prvog tima u Austriji, a kako je to sve krenulo?
„ Naša saradnja, moja i gosp. Scharnera nekako se sve više učvršćuje, a on stiče veliko povjerenje u mene što mi zasigurno stvara novu motivaciju i daje snagu za moj dalji trenerski rad. Ovaj put ni manje ni više ponovo gosp. Scharner me poziva ali na mjesto trenera prvog tima kluba iz četvrte lige Austrije, a koji se te sezone bori grčevito za opstanak u ligi. Veoma težak posao me je čekao ali nekako sam skupio svu snagu, hrabrost i naravno uz podršku cijelog tima, igrača, uz veliki trud, rad i znanje uspio sam izboriti opstanak kluba u ligi. Po izvršenju jasno zacrtanog cilja na kraju sezone smo se sporazumno razišli“.
– Naravno u trenerskoj karijeri ukoliko želiš napredovati onda je tu i stalna trenerska edukacija, te sticanja novih trenerski licenci bez kojih nije moguće jednostavno napredovati. Vi niste stali i uslijedilo je novo edukovanje i nova licenca, a nakon toga i novi trenerski posao. Šta nam možete reći o tome?
„ Naravno bez trenerski licenci bi bilo nemoguće pratiti ovaj moj trenerski rad, te pronaći adekvatno trenersko mjesto u nekom od Austrijskih ili drugih klubova, pa sam krenu i dalje na usavršavanje, a prije nekoliko mjeseci sam stekao i novo zvanje, a postao sam vlasnik UEF-a „A“ Licence. Svakako da sam ponosan na ovu licencu, a pogotovo iz tog razloga, što sam je upravo stekao u Centru za edukaciju trenera NFS BiH za koji mogu samo da kažem sve najbolje jer svi uslovi tokom mog boravka na usavršavanju u edukacionom centru u BiH su bili na vrhunskom i profesionalnom nivou. Sa novom UEF-a „A“ licencom sam ponovo napredovao i sad sam trenutno kao član stručnog štaba u FAC Wien klubu, koji je u svojoj istoriji bio i prvak Austrije. Radim kao pomoćni trener prvog tima i vodim selekcije U-18 i U-23, a klub trenutno nastupa u Drugoj Bundesligi Austrije“.
– Pitali smo našeg sagovornika na kraju o budućim planovima i željama?
„Planova i želja nikad ne nedostaje, mada čovjek treba težiti da ostane koliko je to moguće realan u svemu tome. U svakom slučaju moj slijedeći korak je ako Bog da sticanje PROFI „A“ Licence. Nakon toga bar se nadam da će se naći neki klub sa PROFI nivoa, gdje bi imao optimalne uslove da pokažem i dokažem sve ono što znam i koliko kao trener vrijedim“.
– Za kraj nešto poučno?
„Izazovi sebe, to je jedini put koji te vodi da rasteš”!!- kazao nam je Esad Paloš na kraju našeg razgovora.
S obzirom na skromnost našeg sagovornika, veoma teško da ćemo u narednom periodu saznati nešto više o njegovom trenerskom putu u Austriji u nastavku trenerske karijere ali svakako bez obzira na tu vrlinu, koju on posjeduje i nosi u sebi potrudit ćemo se nekad ponovo za novi intervju jer i mi novinari imamo svoje vrline.
Moramo kazati na kraju da je naš Bužimljan Esad Paloš na čelu UG Budi Vitez iz Bužima, kao predsjednik Udruženja, koje zaista u svom sklopu ima velik broj patriota, a koji nesebično kao članovi pomenutog Udruženja zajedno sa Palošom sudjeluju u velikom broju financijskih akcija i pomoći sportskim kolektivima i sportašima, kao pojedincima svoje općine Bužim, USK-a i šire.
U ime našeg portala gosp. Esadu Palošu želimo mnogo sreće u životu i nastavku njegove trenerske karijere i još jednom mu se zahvaljujemo na ovom razgovoru, do kojeg smo zaista došli uz veliki trud i zalaganje, a za kraj ćemo samo reći da je SKROMNOST VRLINA VELIKIH LJUDI!!
